Zar je zaista moguće, da je život jednostavan? DA, JEDNOSTAVAN JE, AKO GA SAMI NE KOMPLICIRAMO!
A mi to radimo, kompliciramo svoj život. Jedino što je bitno je to, da ga imamo, da smo ga dobili na dar. A što to, što smo dobili na dar?
ŽIVOT. Danas budi zahvalan, sjeti se kako si bogat. Tvoja obitelj je neprocjenjiva, tvoje vrijeme je zlato, tvoje zdravlje je bogatstvo. Sve si to dobio na dar, a žališ se.
I još nešto, najbolje stvari su jednostavne i besplatne. Ljubav, osmjeh....
Ljudi su oduvijek imali potrebu saznati razlog svog postojanja prije svega, svoje svrhe i načina na koji će tu svrhu ostvariti.
Naravno, način i jest taj koji nas razlikuje.
Svrha nam je svima uglavnom ista!
Došli smo iz jedinstva i u njega se vračamo, obogaćeni iskustvima i znanjem.
Igrajući se tako, u međuvremenu saznali smo uzroke i posljedice svojih misli, riječi i djela.
Kako nam je malo teža zadaća učiti na tuđim greškama,
mi to uglavnom činimo na vlastitima.
Uostalom tako se i najbrže shvaća.
No, pitanje koje uvijek lebdi u zraku je, a što će biti sutra, prekosutra, za godinu ili dvije?
Nekako ne prihvaćamo misao da u stvari današnjim mislima, riječima i djelima oblikujemo tu svoju sutrašnjicu.
Lakše nam je prihvatiti sudbinu koja nam je dodijeljena po tko zna kojem razlogu, ali samo da nisam u neizvjesnosti!
Reci mi, reci, što će biti sutra, ili što da učinim danas?
I tako već u davna vremena, kažu unazad 1500 pa čak i 9000 godina, narodi Moche, Inke, Maye i drugi
narodi urezivali su svoju abecedu u kamen piramide, kako bi svoja stečena znanja prenijeli na slijedeće generacije.
